Osnovna je stvar kako se zaštiti od UV zračenja jer ono može uništiti očno tkivo. Rezultati istraživanja su pokazali da produženi boravak na suncu bez zaštite očiju kvalitetnim sunčanim naočalama povećava opasnost od očnih bolesti uključujući i sivu mrenu-kataraktu.
VRSTE UV-ZRAČENJA
10% sunčeva spektra otpada na ultraljubičasto (UV) zračenje koje je biološki najaktivnije. Izlaganje suncu pored pozitivnih učinaka (kao što su pravilan rast i razvoj kostiju) ima i mnoštvo štetnih učinaka.
Opasnost od UV zračenja je različita kroz godinu i tijekom dana. Najvažniji utjecaj na intenzitet sunčevih zraka na površinu Zemlje ima visina Sunca (godišnje doba), nadmorska visina, oblaci, refleksija na tlu te atmosferski ozon. UV zračenje jače je kad je nebo vedro, bez oblaka. Većina prirodnih površina, trava, zemlja i voda, reflektiraju manje od 10 % pristiglog zračenja, dok snijeg može reflektirati i do 80 % zračenja. UV zrake prodiru i u vodu pa se na dubini od 1 metra javlja oko 40 % zračenja s površine, zbog čega plivači moraju biti oprezni.
Što je UV zračenje?
Sunčev spektar zračenja sastoji se od toplinskih (infracrvenih) zraka, vidljivog svjetla, te ultraljubičastog (UV) zračenja. Na vidljivi dio sunčevog spektra otpada 50%, na infracrveni 40%, a samo 10% otpada na UV zračenje. UV zračenje je dio spektra sunčeva zračenja koji ne možemo zapaziti našim osjetilima, za razliku od svjetlosnog (vidljivog) i toplinskog (infracrvenog) zračenja koje čovjek može zamijetiti svojim osjetilima (svjetlost – očima, a toplinu – kožom). Iako je u ukupnom sunčevom zračenju udio UV zraka mali, problemi koje može izazvati su znatni ako mu se izlažemo prekomjerno i bez zaštite. Na temelju valne duljine zraka, sposobnosti stvaranja eritema (crvenila) i pigmentacije (tamnjenja) kože. UV zračenje se dijeli na tri vrste ultraljubičastog zračenja: UVA, UVB i UVC zračenje.
UVA: štetno djeluje na oči
UVB: predstavlja najveću opasnost za ljude uzrokujući degenerativna i maligna oštećenja kože UVC: ne dopire do zemlje jer ga apsorbira ozonski omotač
Negativni učinci UV zračenja se akumuliraju, odnosno zbrajaju u ljudskom organizmu. Što smo duže izloženi UV zračenju, to je veća mogućnost njegovog štetnog djelovanja. Zračenje je najjače između 12 – 14 sati, kada sunčeve zrake padaju okomito na zemlju te po ljeti, kad svijetliji i tanji oblaci propuštaju više ultraljubičastog zračenja.
Zaštititi se možete na više načina, primjerice nošenjem šešira i kapa koje štiti oči od izravnog sunčevog svjetla, zatim nošenjem sunčanih naočala ili pak kontaktnih leća koje imaju zaštitu od ultraljubičastog zračenja. Šeširi i kape ne predstavljaju potpunu zaštitu od UV zračenja, već mogu samo dijelom smanjiti izlaganje očiju suncu. Danas su dostupne kontaktne leće koje štetno zračenje mogu smanjiti i do 90%,ali je njihova mana što ne prekrivaju cijelo oko te ih morate skidati pri kupanju u moru, dok kvalitetne sunčane naočale mogu garantirati stopostotnu zaštitu od UV zraka.
Što je UV indeks?
Stupanj opasnosti od UV zračenja za sredinu ljeta, za vedar dan je:
VELIKA opasnost od UV zračenja (UV index veći od 9.0) 12 – 14 sati
VISOKA opasnost od UV zračenja (UV index od 7.0 do 8.9) 10–12 sati ujutro i od 14-16 sati poslije podne
UMJERENA opasnost od UV zračenja (UV index od 4.0 do 6.9) 8-10 sati ujutro i 16-18 sati poslije podne
MALA opasnost od UV zračenja (UV index manji od 4.0) rano ujutro i kasno poslije podne ne postoji gotovo nikakva opasnost
POSLJEDICE IZLAGANJA OČIJU SUNCU BEZ ZAŠTITE
Umjereno ili produženo izlaganje očiju ultraljubičastom zračenju može uzrokovati brojna oštećenja dijelova oka, te biti glavnim uzrokom nekih od bolesti oka, poput katarakte ili sive mrene (zamagljenja očne leće) ili degeneracije žute pjege, što eventualno može dovesti i do gubitka vida.
Pretpostavlja se da je otprilike 10% slučajeva katarakte ili sive mrene uzrokovano UV zračenjem, koje reagira s bjelančevinom iz leće. Katarakta predstavlja zamagljenje leće, koja mora biti prozirna za jasan vid. Stvaranjem mrene, zaustavlja se i reflektira svjetlo koje ulazi u oko, što zablješćuje. Napredovanjem mrene vid postaje sve slabiji i zamućeniji, kao da gledate kroz izmaglicu. Mrene predstavljaju glavni uzrok slabijeg vida u starijoj dobi, no operacijom se u većini slučajeva može povratiti izgubljeni vid.
Degeneracija očne pjege također je jedan od vodećih uzroka gubitka vida, čiji napredak može biti ubrzan prekomjernim izlaganjem ultraljubičastom zračenju. Predstavlja oštećenje makule ili žute pjege, točke promjera 1,5 mm u središtu mrežnice koja vam omogućuje gledanje televizije, vožnju ili obavljanje bilo koje druge radnje koja zahtijeva usmjereno i ravno gledanje. Oštećenje iskrivljuje ili zamračuje dio središnje slike koje vaše oko šalje do mozga.
Osim ovih navedenih bolesti, upijanjem ultraljubičastog zračenja u rožnicu oko postaje osjetljivije i na neke druge bolesti, poput pterigija (vrsta mrene na rožnici), pinguecule, snježnog sljepila ili fotokeratitisa.
